Dimitrije Kracunovic

Istorijska prošlost i njegov razvojni put
od osnivanja 10.12.1991 – 24.03.2010. preregistracije

    Ovaj pisani materijal, namenjen je, u prvom redu, članovima našeg Pokreta i njegovim  budućim generacijama.  Takođe, namenjen je i za potrebe  onih, koji će, zbog svoje nacionalne pripadnosti, pristupiti njemu i istovremeno,  ukazuje i bliže opisuje novonastale političke i druge uslove u zemlji, a koji su, u ovom vremenu uticali na svest  naše brojne populacije Rumuna sa širih prostora istočne Srbije, koju Srbi nazivaju tzv. Vlasima. Ovaj istorijski materijal, sa ovakvom sadržinom je namenjen našim ljudima Rumunima, kako bi  se jednom za uvek, probudili iz dubokog sna, u kome su se našli,  zbog nejedinstva, a zbog nepoznavanja svoje nacionalne istorije i različitih teorija o svom poreklu i svojatanja od strane drugih naroda, sa kojima žive na ovim prostorima. Nažalost, prisutna su i neslaganja u svojim redovima, koja se vešto koriste u nekim prilikama, a naročito na izborima, na kojima  postajemo brojna glasačka mašina, za ostvarenje političkih ciljeva drugim strukturama. U ovakve svrhe koriste se pojedinci iz naših redova, koji, da bi ostvarili  svoje lične ambicije obećavaju sve, a kasnije bi radili po nalozima drugih, a na štetu svojih sunarodnika.  Ovo se dešavalo u prošlosti i još se dešava našoj populaciji, iz razloga nepoznavanja svoje istorijske prošlosti i što se našla na prostorima  i u zajednici sa drugim narodima, na kojima, odvojena od nacionalne kulture svoje matice,  nije  mogla da se nacionalno i kulturno razvija.

    Razvojni put našeg Pokreta, prve organizacije takve vrste na ovim prostorima življenja, stvorena od ljudi populacije Rumuna, po istim idejnim opredeljenjima, zajedno sa našom braćom Rumunima iz Vojvodine, od njegovog osnivaja do danas, bio je težak. S toga, o  ovim našim istorijskim istinama, pišemo mi, koji smo se u celom ovom proteklom i razvojnom periodu, našli na odgovornim funkcijama u njegovim najvišim organima. Pišemo i zato, jer je to naša dužnost i kako bi smo na ovaj način, odali najveće priznanje našim prvim članovima - osnivačima, kao i putokaz našim budućim generacijama, iz kojih će, u budućem periodu, nadamo se, veći broj stupiti u naše redove, a koji će, svojim aktivnostima, entuzijazmom i nacionalnim osećanjima to zaslužiti.

    Hrabrost i odlučnost naših prvih osnivača, čine početak našeg istorijskog puta, a njihova zalaganja i rad, zaslužuje najveće priznanje. Njihova imena su ispisana zlatnim slovima i čine neizbrisivi početak naše istorije. Sa velikim bolom napominjemo, da jedan deo ovih hrabrih i odanih ljudi naših tadašnjih osnivača, više  nisu među nama, jer ih je smrt zauvek  istrgla iz naših redova. Zla sudbina je neke, još na početku odvojila od nas, pa nisu dočekali da im se uruče ni naše prve članske knjižice. Prvi među poginulima bio je naš čuveni pevač, našeg nacionalnog melosa  Branko Olar iz Slatine kod Bora. On je jednog hladnog novembarskog jutra poginuo u saobraćajnoj nesreći na putu Bor – Slatina. Bio je član našeg Osnivačkog odbora. On je tvorac Himne našeg Pokreta, ali njegovom pogibijom, nikada nismo mogli da čujemo melodiju iste. Ova Himna je objavljena u prvom  broju našeg lista: „Vorba Noastra“.

    Ovaj naš istorijski materijal, u prvom redu, predstavlja prikaz političkih i drugih okolnosti u kojima je osnovan Demokratski pokret Rumuna Srbije. Sadržina ovog, za našu populaciju Rumuna, istorijskog materijala, koliko je bilo moguće opisani su novonastali uslovi vremena i drugih veoma složenih okolnosti, koji su takoreći, vrlo brzo zahvatili celu državu SFRJ i ostale njene Republike konstituitivne činioce, ukazujući na postepeni, ali sigurni raspad totalitarnog sistema i same države kao celine. Ljudi su zatečeni i nisu verovali šta će se nadalje dogoditi. Posebno se ovakva situacija loše manifestovala na našu populaciju Rumuna. Brojni naši sunarodnici su već godinama, na tzv. radu u zapadnim zemljama, pa odatle dolaze svakojake informacije, koje ukazuju na mogućnost izbijanja rata između nekih Republika. Ovakve informacije su stvorile mogućnost, da mnogi naši sunarodnici napuste zemlju i odlaze u inostranstvo, koristeći rodbinske i sve druge moguće druge veze. Ovakve informacije dobijene iz inostranstva, kasnije će se pokazati kao istinite.
 
    Sadržina materijala je u prvom redu namenjena nama Rumunima sa širih prostora istočne Srbije, tzv. Vlasima, a sve sa ciljem, kako bi, bar donekle mogli da  upoznaju  istorijsku istinu i približe svojim nacionalnim korenima i razume se, bolje informišu mlađe naraštaje o svojoj  nacionalnoj i kulturnoj  prošlosti.

    Takođe, na ovaj način želimo da ukazujemo da i totalitarnom sistemu,  je  iz redova naše populacije Rumuna bilo ljudi, koji su znali da su Rumuni, pa bez obzira na eventualne opasnosti i novonastalu političku  situaciju, imali smelost i svojevoljno se opredelili da se politički organizuju. Među 104 osnivača, koji su u tom vremenu bili najhrabriji pristupajući Pokretu, bilo je predstavnika svih socijalnih i obrazovnih struktura, od zemljoradnika, radnika do  intelektualaca  raznih zanimanja. Kod manjeg broja je i tada postojalo lutanje između naziva Rumun i tzv. Vlah. Međutim, ovakva pojava oko naziva, nije nastala kao rezultat nepoznavanja nacionalne pripadnosti, već iz bojazni, da nadležni organi tadašnje SFRJ možda  neće registrovati organizaciju sa  rumunskim nazivom na ovim prostorima.

        U proteklom periodu DPRS je imao 4 redovna Kongresa i Osnivački, koga je sazvao Iniicijativni odbor i održan 10.12. 1991. godine u selu Dušanovac (Đanovo) kod Negotina, u privatnoj kući i to noću u vremenu od 20,00 do 03.00 časa izjutra 11.12.1991. godine. Iniciativni odbor se, za ovakvu soluciju odlučio iz bojazni, da nadležni organi ne bi zabranili okupljanje delegata.